уторак, 24. новембар 2015.

FOTO-ALBUM - 174

Ovih dana "Električni orgazam" obeležava 35 godina rada i dosta se priča o njima, pa se setih jedne od pesama sa njihovog prvog albuma "Električni orgazam" - "Nebo". Neki kažu da je to jedna od njihovih kultnih pesama, drugima se baš i ne dopada, ali se svi slažu u jednom - tekst je izvanredan!

NEBO
Moje su nebo vezali žicom
Po mome mozgu crtaju šeme
Žele još jednu kopiju svoju
Da njome vrate nestalo vreme.

Al' ne dam svoje ja ideale
I ješću snove umesto hleba
Ja svoju sreću nosim sa sobom
Ona je parče slobodnog neba!

Za one koji to ne znaju, autor je poznati srpski lingvista, pisac, izdavač i naš kolega enigmatičar - Đorđe Otašević.

**********

Đorđe Otaševoć
(foto: Jovan Nedić)
Krajem sedamdesetih (početkom osamdesetih?), vraćajući se sa nekih od, u to vreme brojnih susreta enigmata, nas dvojica smo se u kupeu voza koji je kloparao prugom između Zagreba i Beograda, siti ispričali. Đorđe je stalno šmrkao jer ga je uhvatila promaja na nekoj novoizgrađenoj stambenoj zgradi u Beogradu (radio je preko student-servisa - brisanje prozora ili nešto slično). Enigmatika je bila glavna tema, ali mi je objasnio i zašto je napustio rok-grupu u kojoj je svirao orgulje, pričao mi je i o svojim sportskim uspesima - bio je prvak Beograda i vicešampion Srbije u džudou. Ja sam, uglavnom pričao o fotografiji jer sam u to vreme pokušavao postati član ULUPUDS-a, a počeo sam raditi i kao fotoreporter u niškom dopisništvu "Večernjih novosti". Bilo bi tu još mnogo priča da se naši saputnici, koji su do tad mirno spavali, nisu probudili: kolega Olaf Ljubibratić, koji je putovao sa nama, trgnuo se iz sna jer je mislio da mu je skupoceno kontaktno sočivo ispalo iz oka (imao je izuzetno veliku dioptriju). I tada je nastala prava uzbuna: svi smo mu pomagali da ga nađe, a najaktivnija je bila neka pozamašna Bosanka, nosilac Partizanske spomenice 1941. Na kraju je Olaf pronašao sočivo - samo se pomerilo, ali nije ispalo iz oka. Niko od saputnika iz kupea više nije zaspao, pa smo do Beograda slušali priče o tome koliko koštaju specijalna sočiva u Italiji, kako je strašno bilo na Sutjesci i na Neretvi... Zbog toga nisam saznao više detalja o kratkoj muzičkoj karijeri našeg kolege, o grupi "Hipnotisano pile", o njegovom drugu Giletu... Đorđa sam nakon toga sreo još dva-tri puta, ali je bilo premalo vremena za nastavak onog našeg razgovora iz studentskih dana u polumraku ofucanog kupea u vozu "Hellas-express".

Нема коментара:

Постави коментар